Brijuni

NP Brijuni - Od Paula Kupelwiesera , Josipa Broza Tita do danas

Prvo bih se malo osvrnuo na toponim Brijuni ili Brioni. Nazivali su ga i Brivona ili Brevona što je na kasnoantičkom značilo pličina. Zatim se 1421. godine spominje naziv Brioni, romanski odnosno mletački (mletački se još spominje kao Brevogno, Brevono, Brevonio/Brevonis, Birfoni, Breoni, Dibrioni). Dobro, a što je danas točno? Pa, i jedno i drugo: Brioni/Brijuni, kao i Pola/Pula ili Vodnjan/Dignao, hrvatski, odnosno talijanski nazivi…

A sad krećem s pričom o putu do Brijuna i uživanjem na Brijunima. Povod dolaska bila je fotografska radionica Marka Vrdoljaka. Nakon skoro cjelodnevnog opuštenog putovanja prema Puli po staroj cesti i obilasku nekih, nama koji smo putovali i za vrijeme kad Hrvatska nije prošarana autoputovima, bitnih mjesta za stajanje. Prvo stajalište bio je motel na Dobri u Jarče Polju, nekad obavezno stajalište uz kristalno čistu Dobru gdje smo popili kavu i pogostili se „hemendegsima“. Samo desetak minuta nakon što smo nastavili vožnju, stali smo u Severinu na Kupi, obaveznom stajalištu autobusa na relaciji Zagreb-Rijeka, gdje smo posjetili ruševine dvorca Zrinskih Frankopana. To je, nažalost, tek još jedan dvorac koji čeka svoj trenutak obnove ili…

Krećemo dalje i dolazimo do područja Fužina. Srce nam se stišće od strahote koju je ledena kiša ove zime učinila šumama Gorskog Kotara. U jednom mi se trenutku činilo kao da sam u nekoj igri strave i užasa, gdje je nekakva ogromna letjelica pokosila sve drveće na nekih tri do četiri metra visine.

Style subway for Widget gallery not found!

Nakon stanke i kave na vratima Jadrana, silazimo kroz Opatiju uz more prema Labinu i Puli. Negdje pred samu Pulu odlučimo stati na klopu i nailazimo na odličnu konobu „Rišpet“ u Manjadvorcima. Klopa izvrsna, Biska izvrsna, a mi siti i zadovoljni nastavljamo dalje. J

Nakon gotovo cjelodnevnog putovanja, dolazimo u Fažanu i brodom prelazimo na Brijune gdje počinje prava storija. Nakon raskošne večere odlazimo u prvu noćnu šetnju po okolici hotela i uživamo u mirisima obalnog bilja. Tu sam već polako shvaćao da smo na posebnom mjestu. A koliko posebnom, to će pokazati sljedeća tri dana.

Jutro, buđenje, doručak (da, za klopu ću morati odvojit cijelo jedno poglavlje, pa o tom potom), okupljanje sudionika i polazak prema Malom Brijunu kojeg je u javnosti ponajviše istaknulo Kazalište „Ulysses“ Rade Šerbedžije i njegove predstave u Fort Minoru.

Utvrda Fort Minor sagrađena je krajem 19. stoljeća i bila je najzapadnija točka obrane Austro-Ugarske monarhije te je mogla primiti 12 časnika i 530 vojnika. Utvrda se prostire na površini od 15.750 m2, a štitilo ju je 20 topova velikog dometa. Cijelo smo jutro švrljali hodnicima Minora i pokušavali si zamisliti kako je to izgledalo i kako se ovdje živjelo prije stotinjak godina. Danas, nažalost, osim predstava, ovdje nema zbivanja i sama utvrda prepuštena je vremenu i prirodi da od nje napravi svojevrsni spomenik tog doba. Na Velikom Brijunu je i tvrđava Tegetthoff koju sam ovaj put preskočio, pa je to tek jedan od izgovora da se vratim na Brijune. Imali smo dojavu da je divlja svinja preplivala iz Fažane na Mali Brijun, no nismo je uspjeli vidjeti. No zato smo vidjeli galebove, gomile galebova.

Vratili smo s e na Veliki Brijun i u popodnevnim satima krenuli u prvu šetnju tijekom koje smo se divili staroj maslini /Lat. Olea eurpea mill./

„Stara maslina jedno je od najstarijih stabala maslina na Mediteranu; to potvrđuje istraživanje provedeno na uzorku drva stare masline, a istraživanje je izvršeno na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, 60-ih godina prošloga stoljeća. Metodom karbonske analize (upotrebom radioaktivnog izotopa ugljika C14 na uzorku komada drva iz korjenova vrata debla masline) ustanovljena je starost od oko 1600 godina.“ –izvor web-stranica Nacionalnog parka Brijuni

Nakon masline stali smo pred drvoredom koji je fotografiran sigurno par milijuna puta. I ja sam na njega potrošio pola kartice, a jednu mi je fotografiju tog drvoreda uljepšala plaha srna koja ga je presjekla u trku. Nakon toga obišli smo zaljev Verige gdje se nalaze ostaci rimske vile s toplicama i kupeljima. Šetnjom do vidikovca kroz prekrasne proplanke divili smo se arhitekturi parka koju je postavio Alojz Čufar (Zuffar), (1852.-1907.) – šumarski stručnjak, a nastavio ga je uređivati Tito svojim idejama i vizijom uz svestranu pomoć jelena i ostale divljači na otoku. Drveća su ošišana na visini od dva metra i daju jedan poseban oblik svakom stablu.

Ujutro drugoga dana odlazimo na drugi kraj otoka. Prvo smo obišli Bizantski Kastrum gdje nas je i Sunce počastilo svojim prisustvom. Ovdje bih mogao ostati danima i proučavati tlocrte, fotkati teksture i igrati se geometrijskim linijama uklopljenima u prirodu. Nakon Kastruma obišli smo Saline, mali ornitološki rezervat nastao na staroj solani, koji je zabranjen za javnost. Ta činjenica, ali i sama priroda, dala nam je jedan poseban ugođaj. Mirnoća i tišina, mekoća puteva i isprepletenost makije, tamarisa, lovora, šaša, bambusa i raznog drugog bilja omamljuje i smiruje. Nažalost, unatoč tome što smo nastojali biti tihi, nismo uspjeli vidjeti posebne primjerke ptica.

Nakon Salina odlazimo na dio otoka gdje smo vidjeli stare topovske baterije u raznim stanjima. Jedna je bila čitava, druga napola čitava, a od treće je ostala samo hrpa čelika i željeza.

Style subway for Widget gallery not found!

Nakon toga se zaustavljamo na Poučnoj stazi Zelenikovac, dugoj oko kilometra koja je interesantna i nakrcana podacima, pa tako možemo vidjeti valne brazde, otiske dinosaurusa, ostatke kažuna.

Popodne smo se prvo prošetali po Mediteranskom vrtu, uživali u raznobojnom cvijeću, pa smo preko livade gdje Tito prespavao noć naišli na staklenu piramidu okruženu visokim stablima. Malo dalje nalazi se fazanerija gdje možete upoznati Kokija, kakadua starog pedesetak godina kojeg je Tito podario svojoj unuci Saši. Koki je danas, kao i nekada, zaštitni znak Brijuna, pa je ljeti premješten bliže hotelu da može pozdravljati znatiželjne goste. Pričljiv je to momak, zna reći „Tito“, „Kako si“, „Koki“ i tu i tamo opali koju psovku koju neću navoditi. Posjetite ga i uvjerite se sami J

Nakon toga spustili smo se na golf-terene i opet se oduševili florom jer nam je fauna uspjela uteći. Bez brige, ako niste te sreće da uživo susretnete sve životinje i životinjice, na raspolaganju vam je muzej prepariranih životinja koje je Broz dobio na dar, a iznad njega je i muzej o Titu s fotografijama svih poznatih ljudi koji su posjetili Brijune za vladavine Maršala.

Od golf-terena preko mostića i ribnjaka dolazimo do moćnih vila koje su, nažalost, ili djelomično uređene ili zapuštene. Vraćamo se u hotel, iscrpljeni nakon drugog dana lutanja po otoku.

Treći dan, polazak u beskrajno zabavnim električnim autićima do Kupelwieserova mira, obiteljske grobnice, a od tamo prvo do ruševina trobridne Crkve Svete Marije , pa preko golf-terena do Safarija. Sa Safarijem završavam ovu priču o Brijunima. Najpoznatija stanovnica otoka danas, uz kakadua Kokija, jest i tužna slonica Lanka koju je Tito dobio od Indire Gandhi. Stigla je davno na Brijune sa slonom Sonyjem, no on je nedavno uginuo. Zoo park je, naravno, zanimljiv jer ondje možete izbliza vidjeti zebre, bježati od pomahnitalih jaraca i paziti se da vas noj ne čvakne. Ha, sad ispada kao da je u Safari parku opasno, no nije. Silno je zanimljivo i zabavno. Na obali Safarija nalazi se kip dinosaura i njegovih otisaka u stijeni, tragova tih pradavnih stvorenja na otoku.

Na kraju, obećano poglavlje o hrani u hotelu na Brijunima. Iako hotel ima tri zvjezdice, njegova kuhinja govori o ekskluzivnosti ponude. Nijedan dan nismo našli nikakvu zamjerku ni predjelu ni glavnom jelu, a bogme ni desertu J. Naše je nepce uživalo u raznim hladnim salatama, ribama, rižotu s plodovima mora, gulašima, tjestenini s tartufima, voćnim kolačima, kremama s voćnim preljevima u čašicama... Ma, divota!

Došao je trenutak da napustimo Brijune. Moram priznati, iako sam godinama bio nezainteresiran za to otočje, postao sam ovisan o toj ljepoti da već danima smišljam način kako da ih ponovno posjetim.

Ako niste bili na Brijunima a imate priliku, uhvatite je objeručke i uživajte u još jednom rajskom dijelu Hrvatske koji čeka da ga posjetite.

 

Style subway for Widget gallery not found!

Tags: Romanski photo, Foto Škrinja, Slikam i skitam, roman avdagić, romanski, izleti, hrvatska, more, istra, željezničarske novine , Izleti po Hrvatskoj, Ideje za izlete, Kupelwieser, Fort Minor, Uvala Verige, Bizantski Kastrum, ZOO park, Safari, Koki, Sony, Lenka, Josip Broz Tito

Kiks - Art

Foto-Škrinja

Romanskiphoto

Google+

fotoskrinja logo 1.fw